Sjećam se dana kad sam počela kreirati svoj blog. Pojma nisam imala. Ni kako napraviti stranicu, ni što je domena, ni kako stavljati sadržaje, ni kako koristiti sve te alate…ruku na srce, i danas još puno toga ne znam. Ipak sam ja društvenjak po profilu. Ali uspjela sam sklepati ovaj okvir koji mi je trenutno dovoljan da vam ispišem koju riječ i namamim vas kojom lijepom fotkom na neki fini recept. 😉
Nego, baš me zanima kakav vam izraz lice poprimi i što mislite vi koji pratite food blogove ili i sami kuhate kad otvorite svoj „pages feed“…kolači, pite, juhe, riba, tanjuri, podmetači, mašne, protvani…hrana vrišti odasvud! Blesavo, pomislim nekad. Ali ipak to volim, jer znam da iza svih tih slika stoji netko tko isto kao i ja ima svoju filozofiju prema (pre)hrani, voli kuhati, istraživati namirnice i isprobavati nove recepte, koga veseli svaki ručak koji dobro ispadne i koji je ponosan na svaku lijepu sliku svog stola…
Iako u ovom nisam dugo, imala sam priliku upoznati se (nažalost samo virtualno) s nekim dragim i normalnim ljudima koji se ovime bave (ne, nisu svi takvi). Koja riječ podrške i pohvale uvijek je poticaj. Iako velika većina vas još nikad nije probala ono što ja kuham, nadam se da vam je nekad dovoljna i slika da vam približi moju kulinarsku osobnost i da ideju da i vi napravite nešto fino za svoje prijatelje, obitelj…zato sam tu. Nego, da se vratim na one drage ljude. S obzirom da volim svakakve kuhinje i nisam ograničena na određeni tip ishrane, pratim dosta blogova. Većinu njih samo preko facebooka, ali ima onih čije postove baš volim čitati i onih čije recepte baš volim isprobavati. A ima i onih iza kojih se krije netko s kim klikneš na „prvi komentar“ i čini ti se da s njim imaš toliko toga zajedničkog da biste odmah mogli postati prijatelji, ili bar poslovni partneri. Jedna takva je Helena, koja vodi blog Marina kuharica za male (i velike). Uspješna poslovna žena, vrla kuharica, supruga i ponosna mama dvoje lijepe dječice (Helena, redoslijed je improviziran). Povrh svega, normalna (u najljepšem smislu te riječi) i draga, iskrena, jasna i nimalo prepotentna. Helena i ja smo u međuvremenu počele malo surađivati, a što to kombiniramo znat ćete uskoro…S obzirom da je jednom prilikom pitala što se to sve fino krije ispod slike ove pite i zatražila recept, ovaj recept i post idu za nju. I za sve vas, naravno.
PITA OD CVJETAČE, OVČJE FETE i SEZAMA (u novoj verziji)
– za 4-6 porcija –
Sastojci:
(za tijesto)
200 g raženog brašna (ili integralnog)
1/2 žličice soli
100 g maslaca
1 žlica kiselog vrhnja
1 jaje
(za nadjev)
1/2 glavice cvjetače (cca 300 g)
250 g svježeg kravljeg sira
50g ovčje fete – ako ne volite, izbacite ju ali u tom slučaju posolite nadjev s 1 žličicom soli (ili 100g, pa smanjiti svjezi sir na 200g)
1 jaje
2 žlice kiselog vrhnja
2 žličice crnog sezama (ili dodajte jos toliko obicnog sezama)
2 žličice običnog (zlatnog) sezama, lagano poprzenog
(za preljev) *u novoj verziji, peršin sam jako usitnila u sjeckalici i umiješala u nadjev, ostale sastojke sam izostavila
2 žlice peršina
1 češanj češnjaka
2 žlice maslinovog ulja
Priprema:
1. U dubokoj posudi pomiješajte brašno i sol pa dodajte hladan putar, narezan na listiće ili nariban na ribež. Sve promiješajte s prstima da dobijete zrnatu smjesu.
2. Tijestu dodajte jaje i kiselo vrhnje pa sve dobro umijesite dok ne dobijete lijepo glatko tijesto. Stavite ga u frižider dok pripremate nadjev. Možete ga napraviti i dan ranije pa ga izvaditi i staviti u pleh prije samog pečenja.
3. Cvjetaču očistite pa je prokuhajte kratko – cca 7 min u kipućoj vodi koju ste prethodno malo posolili.
4. Dok se cvjetača kuha, pomiješajte sireve i jaje, pa smjesi dodajte sezam (i peršin, ako nećete raditi preljev).
5. Cvjetaču prohladite pod mlazom hladne vode pa je dodajte u smjesu od sira i jaja.
6. Zagrijte pećnicu na 170C+ventilator ili na 190C. Kalup u kojem ćete peći pitu (okrugli promjera 22-26 ili četvrtasti dimenzija oko 20x30cm) obložite bakpapirom. Tijesto tanko razvaljajte pa ga položite u kalup tako da mu napravite visoki rub (da ide uz stijenke kalupa). izbockajte ga vilicom.
7. Na tijesto u ravnomjernom sloju nanesite nadjev pa po vrhu dodajte par hrpica kiselog vrhnja (umjesto vrhnja, po vrhu sam dodala jos malo razmrvljene fete).
8. Pecite oko 40 min (ja volilm nakon 30ak min pečenja uključiti infru da pita dobije malo više boje).
Pitu servirajte toplu uz čašu bijelog vina, a odbra je i sljedeci dan, hladna.
Iva
Andrea
Iva @ culinary postcards